Scena 3 — Iza scene Ana i Milan čiste rekvizite, pričaju šapatom o životu koji se ne uklapa u njihove planove. “Zauder” nije samo naslov filma; to je zvuk koji nastaje između riječi — trenutak kad želiš reći nešto važno, pa šutiš. Scena raste u ritmu: mali razgovori postaju priznanja. Glazba polako raste — saksofon koji se miješa s kapi kiše.
Scena 2 — Audicija Red u hladnom hodniku. Svaka osoba nosi priču koja nije u scenariju: stariji čovjek s pinom na kaputu koji je izgubio ženu, tinejdžerka s magnetom od svijeta, majka koja vježba smijeh u ogledalu. Režiser traži autentičnost, ali za one koji stvarno žive, autentičnost je opterećenje. Kamera snima lice po lice, u krupnom planu — oči koje pokušavaju slagati sebe.
Scena 5 — Premijera Dvorana je mala. Zamišljeni pljesak isuviše je tih. Ali iza svakog lica u publici stoji netko tko je zaudarao i netko tko je bio pozvan. Film se završava kadarom na otvoren prozor u noći — grad diše, svjetla trepere. Kamera se udaljava, a posljednje riječi lete preko slike: “Ponekad ono što želiš reći najjasnije se čuje u tišini između daha.”